Priopćenja

Beram


Beram je jedno od naselja sa najdužim kontinuitetom naseljenosti u Istri. Istraživanja pretpovijesne nekropole na južnim obroncima Berma pokazala su sa sigurnošću da je ovdje postojalo naselje još u željezno doba.

Stožasti brežuljak ponad plodne doline bio je idealno mjesto za naselje gradinskog tipa, okruženo jednostavnim grubim zidom koji je slijedio konfiguraciju terena. Na ruševinama tih zidina dozidavala su se kasnije rimska utvrđenja i srednjovjekovni kašteli. I danas je u Bermu sačuvan zrakasti raspored ulica utemeljen u neka pradavna vremena.

Beramska gradina je u svojoj prvoj fazi (do VII stoljeća prije Krista) obuhvaćala otplilike područje koje naselje zauzima i danas. I danas isti ulazi u naselje nose ime Vela i Mala vrata. Izvan gradine, na južnoj strani brda, bila je nekropola - mjesto gdje se zakapalo i spaljivalo pokojnike. Kako se kroz vrijeme gradina širila i na južnu stranu i nekropola se pomicala izvan zidina.

Beram - srednovjekovna utvrda na drugoj liniji obrane Pazinske knežije
U pisanim se dokumentima Beram spominje prvi put 911. godine u darovnici kralja Berengara tršćanskom biskupu. U srednjem je vijeku utvrđen bedemima nad kojima se uzdizala četverokutna kula stražara na mjestu današnje župne crkve iz koje je postojao tajni podzemni prolaz do pećine Jamorine uz potok u podnožju brijega.

Iako je u crkvenom smislu pripadao Porečkoj biskupiji Beram je bio sastavni dio posjeda goričkih grofova a kasnije Pazinske knežije i imao je status kaštela, a od 1578. status gradića. U mnogobrojnim ratnim sukobima između Pazinske knežije koja je obuhvaćala središnji dio Istre s centrom u Pazinu i Venecije koja je gospodarila susjednim Motovunom i čitavom istarskom obalom beramski je kaštel igrao važnu ulogu, ali je zbog toga trpio i česte napade i razaranja.

Tinjan

Kringa

Sveti Lovreč

Pićan

Lindar

Prikaži