Doživite Fažanu

Fažana u rimsko vrijeme

Fažana-Fasana je zbog svog prirodno geografskog položaja, blizine mora i plodnih polja na kojima uspijevaju mediteranske kulture bila važno gospodarsko središte rimske civilizacije čiji je prostor u antici bio pod upravno političkim središtem rimske kolonije Pule (Pola). Fažanski prostor obuhvaća uvalu Runci na jugu, perojsko priobalje na sjeveru, a u zaleđu plodna polja s maslinicima i vinogradima. Upravo u kontekstu proizvodnje maslinovog ulja, Fažana-Fasana zauzima posebno mjesto na istarskoj obali u vrijeme rimske dominacije. Blizina mora (dakle mogućnost ribarenja) i zaštićenost rimske lučice u koju su mogli pristajati rimski trgovački brodovi odredila je ovo mjesto idealnim za življenje, rad i ladanje. Fažansko područje, kao i čitava Istra, dolazi pod rimsku vlast 177. god. pr. Kr. kada Rimljani osvajaju glavni histarski grad Nezakcij - Vizače, ali tek od sredine 1. st. po. Kr. počinje intenzivno naseljavanje odnosno romanizacija stanovništva istarskog poluotoka.

Među mnogobrojnim gospodarskim i ladanjskim objektima koji su se u rimsko vrijeme nalazili na prostoru istarskog poluotoka posebno mjesto zauzima keramičarsko-opekarski pogon smješten u staroj gradskoj jezgri Fažane. Početak proizvodne djelatnosti figline smješta se u kasno Augustovo razdoblje. Nakon ugušenja batonovog ustanka 6.-9. god. po. Kr. i potpune pacifikacije susjedne provincije Ilirik, nastupa jedno duže mirnodopsko razdoblje (Pax Iulia) u Rimskom Carstvu koje je omogućilo prosperitet u svim vidovima ljudske djelatnosti. Upravo u ovom povijesnom kontekstu, pred sam kraj Augustove vladavine, započinje proizvodnja amfora u Fažani u kojima se izvozilo istarsko ulje, koje je uz vino, predstavljalo glavne poljoprivredne proizvode Istre u antici.

U Fažani se proizvodnja amfora nastavlja do pred kraj 2. stoljeća.
Na temelju dosadašnjih saznanja vlasništvo nad fažanskom radionicom je danas relativno dobro poznato. U prvoj polovini 1. stoljeća poslije Krista do 78. godine radionica je bila u vlasništvu senatorske obitelji etruščanskog porijekla Lecanii.
Prvi poznati vlasnik bio je Caius Laecanius Bassus - praetor urbanus (visoki sudbeni činovnik) iz 32. god. po. Kr. i consul suffectus (visoki državni činovnik) iz 40. god. po. Kr.. Kako je posljednji istaknuti član obitelji Lecani, Caius Laecanius Bassus - consul iz 64. god. po. Kr. (koji je nosio isto ime kao i svoj otac) umro nešto prije 78. god. po. Kr. bez nasljednika, radionica je nakon njegove smrti prešla u carsko vlasništvo.
U amforama proizvedenim u fažanskoj radionici, kako to potvrđuju žigovi Lekanija Basa, izvozilo se istarsko maslinovo ulje na šire područje Podunavlja, na prostore današnjih država Mađarske, Austrije, Slovenije, zatim na zapad, u sjevernu Italiju duž Pada do Torina i Vercellija te u druge dijelove Carstva pa i u sam Rim.

Prikaži