Valbandon na spoju izvora i mora
Ušća stalnih ili povremenih vodotoka u more biološki su vrlo produktivna mjesta. Na tom kontaktu slane i slatke vode formira se nekoliko staništa u kojima nalazimo veliki broj biljnih i životinjskih vrsta.
Sa strane mora, na obalnom rubu, nalaze se livade sredozemnih grmastih slanjača i caklenjača u čijem se sastavu ističu zeljasta caklenjača (Salicornia europaea) i grmolika caklenjača (Arthrocnemum fruticosum). Rubove bočatih voda obrasta brojno trava slanuška (Puccinellia festuciformis), a ponegdje veća područja pokriva trska (Phragmites australis). Na mjestima gdje u smjeru kopna prestaje pojas vegetacije caklenjača, a koja ljeti ostaju na suhom, stanište je jesenske mrižice (Limonium serotinum) i modrikastog pelina (Artemisa caerulescens), a često su prisutni i buseni primorskog sita (Juncus maritimus), obalni zvjezdan (Aster tripolium) te primorska pepeljuga (Halimione portulacoides).
Nad vodom ćemo vidjeti kako lete vretenca (Odonata), a u proljeće sresti poneku žabu i bjeloušku (Natrix natrix). Od ptica često vidimo divlje patke, galebove, gnjurce, crnu lisku (Fulica atra), kokošicu (Rallus aquaticus). Sezonski dolaze mala bijela čaplja (Egretta garzetta) i siva čaplja (Ardea cinerea) te druge ptice močvarice. Vodomar (Alcedo atthis) s grana budno osmatra ribe u vodi. Zbog mnoštva kukaca u večernjim satima redovito vidimo šišmiše u lovu.
S obzirom da su ovi stanišni tipovi ugroženi i rijetki, potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri očuvati ili povećati njihovo prirodno područje rasprostranjenosti, površinu i specifičnu strukturu. Na taj ćemo način ujedno i očuvati povoljno stanje ugroženih vrsta značajnih za ove stanišne tipove.
