Borisi, osnivači Funtane

Istaknuta vlastela Borisi (Boricius, Borisci, Boriš),razložno je pretpostaviti, jedina su patricijska obiteljporijeklom iz Bara koja se održala do 20. st. Danas je više nema, ali prošlost ovoga roda može se pratiti
duž cijele jadranske obale, od venetske terraferme do Bara, odakle su potekli. Patricijski rod Borisi utjelovljuje etnokulturne i društvene interakcije te komunikacijske smjerove i utjecaje civilizacijskog nasljeđa jadranskog okruženja.

Bilo kao plemići, pučani ili seljaci, Barani i žitelji okolnih mjesta od davnina su ljubomorno čuvali svoj identitet, navlastito vjerski, ostajući vjerni Katoličkoj crkvi i Kristovu namjesniku na zemlji i u vremena najvećih iskušenja.Pred turskim nasrtajima Borisi su iz Bara krajem 16. st. preselili u Istru; najvjerojatnije prvo u Kopar, s obzirom da se 1617. spominju kao plemići Kopra. Slijedile su ih i obitelji njihovih kolona.
Rodonačelnik im je Bernardo Borisi, koji je imao braću Francesca i Marc’ Antonia; potonji je bio mletački dragoman u Carigradu; određen za prevoditelja u Carigradu, prvi je od mletačkim građana nosio naslov Dragomano grande. Na svog pretka velikog dragomana, službenog prevoditelja, Borisi su se pozivali kad su ih teretili veliki troškovi smještaja izbjeglica.

Vlasnički Funtana nije na Bernarda Borisija prešla izravno. U 15. st. kao dio dobra sv. Maura, odnosno biskupsko vlasništvo, pripisana je porečkom katedralnom kaptolu. Kanonici su pak feud prepustili pazenatičkom kapetanu sa sjedištem u Sv. Lovreču, koji je 1595. godine prodan Borisiju, a tek kasnije izgradnjom crkve (1621.) i normalizacijom života u feudu, porečki je kaptol ovoj obitelji i njihovom feudu dodijelio zaljev Molindrio