Sveti Petar u Šumi

Naselje Sv. Petar u Šumi, danas općina istoga imena, dobilo je ime po benediktinskom samostanu koji se u latinskim dokumentima zove Monasterium Sancti Petri in Sylvis – Samostan Sv. Petra u Šumama. Samostan se prvi put u dokumentima spominje 1174. s nejasnom napomenom da postoji već pedeset godina, ali sigurno je samostan postojao i prije 1134. Legenda govori da je u Sv. Petru u Šumi boravio mađarski kralj Salomon nakon što je u dinastičkim borbama zbačen s prijestolja. Kasnije je prešao u samostan Sv. Mihovila na Brijegu, kod Pule, gdje je umro 1089.

Od samostanske knjižnice ostala je sačuvana jedna latinska rukopisna knjiga, pisana karolinom, krajem XI. ili početkom XII. st. Iz istog je vremena i Supetarski ulomak - fragmenat s uklesanim ćiriličkim i glagoljičkim slovima – što znači da su se supetarski benediktinci služili svima trima našim pismima. Benediktinci su bili prvi zapadnoeuropski redovnici, koji su obnovili zapušteno gospodarstvo, kulturnu djelatnost, brinući se i za dušu i za tijelo, prema geslu kojega su se redovnici držali: Moli i radi! Ora et labora!

Za razliku od drugih istarskih mjesta i gradova gdje se naselje oblikuje na brdu: na vrhuncu je crkva a uz crkvu i uz rubove brda nižu se kuće, u Sv. Petru u Šumi nije bilo ni oko crkve ni oko samostana kuća, a to zato da bi se sačuvao mir i sabranost redovnika. Supetarci su živjeli u udaljenijim selima obrađujući polja i vinograde. Nad Dragom, do XV. stoljeća postojao je utvrđeni kaštel koji se u spomenicima zove Ad Vicinatum (možda Vižinada?). Od kaštela nije ostalo ništa, osim toponima Sv. Toma, po crkvi koje više nema.