Palača Bettica
Palača, izgrađena negdje u 14. st., postaje vlasništvo obitelji Bettica u 16. st. Obitelj Bettica, za koju se pretpostavlja da je u Italiju stigla iz Španjolske u 12. stoljeću pod lažnim imenom, postaje moćna i bogata obitelj. Ukoliko je to tako, vjerojatno prezime obitelji potječe od mjesta Boetica u današnjoj španjolskoj pokrajini Andaluziji. Zbog sličnog naziva, obitelj Beticca stavlja u svoj obiteljski grb i biljku betoniku.
U 16. st. obitelj dobiva u Veroni plemićki naslov. Osim toga, dodijeljen im je i veliki posjed u Istri, na području današnje Betige pokraj Barbarige. Obitelj se prvi put spominje u matičnim knjigama Vodnjana 1559. godine. Prije negoli što se nastanjuju u palači Bettica, borave u drugim vodnjanskim palačama, neke obnavljaju, a na njima se i danas nalazi grb ove obitelji. Tek naknadno postaju vlasnici gotičke palače.
U drugoj polovici 19.st. te početkom 20.st. ova je lijepa zgrada izložena promjenama vlasnika, ali i svim mogućim i nemogućim pregradnjama, etažiranju stanova, prenamjeni prostora u prizemlju. Prvi dašak spasa palači daje potomak obitelji Bettica, Alberto Bettica iz Torina. U doba Italije (godine 1931.), Alberto stiže u Vodnjan na proslavu 600. godišnjice uspostave mletačke vlasti. Iduće godine uspijeva otkupiti dio zgrade, a u kupoprodajnom ugovoru je navedeno da je zgrada postala zaštićenim spomenikom kulture.
Nakon dugogodišnjeg rada, dovršena je restauracija i adaptacija Palače Bettica u Vodnjanu. Time su stvoreni uvjeti za ostvarenje dugogodišnje želje mještane Vodnjana za prezentacijom njihove materijalne memorije.
Svečano otvorenje palače Bettica, održalo se 29. studenog 2008. godine. Tijekom obnove palače, na drugom katu su otkriveni ostaci renesansnog zidnog oslika. Restauratorskim zahvatom prezentirani su svi sačuvani dijelovi, a jednako su tretirani i pronađeni ostaci povijesne žbuke.
U prizemlju su izloženi arheološki nalazi pronađeni u ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima u okolici Gurana - crkvi Sv. Šimuna i velikoj trobrodnoj bazilici, te ostaci iz istog razdoblja također pronađeni u okolici Gurana, u crkvi Sv. Cecilije i Sv. Severine.
Na prvom katu je postavljena vrijedna zbirka slika koju je u Veneciji sakupio slikar Gaetano Gresler te ostavio Gradu Vodnjanu 1818. godine. Radi se o ukupno 19 slika, uglavnom profane tematike (mrtva priroda, portret, bitka) iz razdoblja 17. i 18. stoljeća.
Drugi kat je posvećen samoj palači (povijest, tijek radova na rekonstrukciji), budućem Muzeju Grada Vodnjana i građanima koji su nam poklonili vrijedne predmete.