Kamene poljske kućice već su stoljećima strukturni elementi vodnjanskog ruralnog prostora. S oblikovanjem gradskog naselja započelo je i obrađivanje zemlje koju su poljoprivrednici najprije trebali iskrčiti. Naši su djedovi uredno i strpljivo prenosili na rubove polja sav kamen na koji je nailazio i iz tla odgrtao njihov plug te ga slagali geometrijskom preciznošću, povezujući ga sitnom kamenom građom u suhozid. Nicale su tako masiere, suhozidom ograđena polja, groumasi, ogromne hrpe kamenja i casite, kažuni. Svojim oblikom i građom, kažuni su se izvrsno uklopili u mediteranski krajolik i sjedinili se sa suhoziđem koje ograđuje polja, vinograde i maslinike. 

Čak i kada se Vodnjan širio i nicale nove skupine kuća, pripijene jedna uz drugu, u uglovima polja ili na sredini terena, a ponekad i unutar velike hrpe kamenja, nicali su kažuni karakterističnog oblika, sa stožastim krovom, znalački osmišljeni, gotovo svi okrugli i raznih veličina.

Kažuni su bili sigurni zakloni od iznenadne kiše, ali i od sunca za vrijeme podnevnog odmora, a nerijetko se u njima znalo i prenoćiti onda kada posao nije bio dovršen do kraja dana. Ponekad su bili i dobra zaštita  od lopova u vrijeme berbe. Nisu bili samo u funkciji čovjeka, već su se koristili i kao zaklon za stoku, posebno ovce. Kažuni su oduvijek bili sastavni dio života naših predaka. Danas ove građevine postepeno gube svoju funkciju zbog razvoja mehanizacije i drugačijeg načina obrađivanja zemlje, ali to nimalo ne umanjuje njihovu posebnost i  značaj koji imaju za naše područje.

Park kažuna otvoren je 2012. godine, na području Vodnjana nalazimo ih preko 3000. Kako bi se ova posebnost Vodnjana prikazala posjetiteljima, otvoren je park kažuna, gdje je prikazana gradnja jednog kažuna u četiri faze te je uređen suhozid koji okružuje park i nekoliko manjih kažuna koji čine dio suhozida.