Današnja župna crkva (do 1828. katedrala) trobrodna je bazilika koja izvorni oblik dobiva po jednoj teoriji u starokršćanskom razdoblju, a po drugoj u drugoj polovici 8. stoljeća. Tragovi ranijih razdoblja čitaju se na sjevernom uzdužnom zidu bazilike gdje su 1972. otkriveni starokršćanski prozorski okviri. U sklopu katedralnoga kompleksa nalazila se i krstionica te zgrada s biskupskim stanom, oboje srušene u drugoj polovici 19. stoljeća. Stari zvonik na pročelju katedrale srušen je 1874. godine, kada je izgrađen novi samostojeći campanile.

Crkva je temeljito obnavljana 1408, 1580, 1746. i 1775. godine. U srednjem vijeku unutrašnjost je bila oslikana freskama, o čemu svjedoče njihovi ostaci na bočnom (južnom) oltaru. Današnje neoklasicističko pročelje dovršeno je 1935. godine. Interijerom crkve dominira barokni oltar i uzdignut duboki kor ispod kojega se nalazi (rano)romanička kripta.