Naglasci istarskih veduta

Različitih su oblika, različitih visina i starosti, no sigurnim putem vodit će vas do svakog kutka Istre. I svaki je od njih jedinstven na svoj način: stotinu čedrdeset i tri zvonika istarskih veduta. Građeni kao visoki tornjevi, u Istri većinom od kamena, na svojim su vrhovima imali otvorene prostore za smještaj zvona što je i njihovu zvonjavu odnosilo daleko. Iako najčešće sazdani kao dio crkve, naši se zvonici pokatkad nalaze i uzvinuti uz gradske vijećnice, a ponekad nose satove.

Prolazite li kraj kojega od njih, zastanite i podignite pogled - iznenadit će vas, svaki od njih na sasvim svoj način...

Pićan-Pedena
Povoljan strateški položaj iznjedrio je prapovijesnu gradinu te je logično da je za vladavine Rima Pićan postao vojno uporište.
Povijesne znamenitosti predvode djelomično očuvani srednjovjekovni bedemi i gradska vrata iz 14. st. pored kojih je nekadašnja biskupska palača. Spomenimo i crkvicu sv. Roka iz 17. st., na groblju crkvu sv. Mihovila s freskama iz 15. st. i župnu crkvu podignutu na temeljima katedrale iz 14. st. Zvonik, visok 48 metara, izgrađen je krajem 19. st. i među najvišima je u Istri. Pokraj njega je položena kamena mjera kojom se nekoć ubirala desetina.

Tinjan-Antignana
Mjesna povijest počinje oko pradavne 1500. godine pr. Krista, o čemu svjedoči grobnica na brežuljku sv. Špete. U rimsko doba ovuda je prolazila cesta koja je spajala Poreč s Pazinom. Iako na granici, Tinjan nije bio obična utvrda, već se od 16. st. naziva gradom. Bio je okružen jarkom preko kojeg su u grad vodila jedina vrata s pokretnim mostom. Imao je i ložu ispred koje je bio Stup srama. Malo ljudi zna da je u 15. st. izgrađen i podzemni dio Tinjana, koji je hodnicima povezivao sve važnije dijelove naselja.

Inače, uz Gračišće, u srednjem vijeku Tinjan pripada među najbogatija mjesta Istre. Segmente bogate povijesti tumače ladonja sa županskim stolom, župna crkva sv. Šimuna i Jude apostola iz 18. st. i odvojeni zvonik visok 28 metara koji se po kruništu razlikuje od većine istarskih zvonika, što vizuru Tinjana čini posebnom.

Novigrad-Cittanova
Stara jezgra Novigrada nekoć je u cijelosti bila opasana obrambenim zidinama. Fortifikacija je podignuta u 13. stoljeću, dolaskom mletačkih vlasti. Zvonik dominira vizurom grada i jedan je od najprepoznatljivijih elemenata lokalne baštine. Nekoć su se sva slavlja, svečanosti i druženja događala oko njega, na glavnome trgu. Sagrađen je 1883. godine, a na njegovm se vrhu nalazi kip sv. Pelagija, novigradskog zaštitnika. Tijekom ljetnih mjeseci, moguće je uspeti se na sam vrh zvonika s kojeg se pruža prekrasan pogled.

Karojba-Caroiba
Šumoviti brežuljci u zaleđu Karojbe, oko izvora Valigaštar i Vrućak, bili su nastanjeni još od prapovijesti, ali i više puta do temelja razarani, tako da je danas i povijesničarima teško sve te krhotine spojiti u jedinstvenu priču. Većina se slaže da je u antici oko izvora Valigaštar bio smješten rimski vojni logor, nedaleko kojeg su se križale rimske ceste, pa i današnje ime vjerojatno potječe od imena Quadruvium - raskršće.

Sveti Petar u Šumi - San Pietro in Selve
Sv. Petar u Šumi dobio je ime po benediktinskom samostanu koji se u povijesnim dokumentima spominje od 1174. s nejasnom napomenom da postoji već pedeset godina. Za razliku od drugih istarskih mjesta i gradova gdje se naselje oblikuje na brdu sa crkvom i zvonikom, a uz rubove brda nižu se kuće, u Sv. Petru u Šumi nije bilo ni oko crkve ni oko samostana kuća, već su stanovnici stanovali podalje, u raštrkanim zaseocima.

Kad je zamrlo zanimanje za benediktinski red, i samostan opustio, car Fridrih III. ga je 1459. predao pavlinima, bijelim fratrima, koji su samostan obnovili. Zanimljivo je da su klaustar uredili tako da u u podnožju postavili nove renesansne stupove, a stare romaničke premjestili na kat iznad. Samostansku crkvu Svetog Petra i Pavla Apostola tada su obnovili u gotičkom stilu.
U Uskočkom ratu 1616. je samostan spaljen i djelomično srušen, a obnova je započela sredinom 17. stoljeća. Valvasor u svom djelu Slava Vojvodine Kranjske ne pridaje samostanu previše pažnje, spominje tek kuriozitet da u samostanskoj crkvi nikad nije viđen - pauk!

Vodnjan-Dignano
Grad Vodnjan otkrit će vam lijepe vizure starih kamenih uličica nastalih na tragovima prethistorijskih gradina. Prošećete li Vodnjanom sigurno ćete zapaziti mnogobrojna zdanja različitih povijesnih razdoblja.
Godine 1800., nakon 40 godina izgradnje, potrošenih 13 tisuća zlatnih dukata i deset godina dobrovoljnih priloga stanovništva, crkva je posvećena na dan sv. Blaža. Napor se isplatio jer je na mjestu nekadašnje crkve podignuta veličanstvena i skladna bazilika. Veličinom svog tlocrta koji iznosi 56,20 x 31,60 m i kupolom visokom 25 metara, župna crkva Sv. Blaža je najveća župna crkva u Istri. Isto tako, to je crkva s najvišim zvonikom (62 m), koji je sličan zvoniku bazilike sv. Marka u Veneciji.

Sv. Lovreč - San Lorenzo del Pasenatico
Već sama činjenica da je Sv. Lovreč jedan od najbolje očuvanih srednjovjekovnih utvrđenih gradova i prva organizirana općina u Istri, dovoljno je atraktivan poziv da ga što prije posjetite. Kružni oblik naselja, koje je ime dobilo po crkvici sv. Lovre, potječe još iz prapovijesti. U župnoj crkvi sv. Martina nalaze se najstarije freske u Istri, a svojim ljupkim izgledom osvojit će vas i Placa, stari gradski trg.