Iako datira iz antičkih vremena, zaljev u Vrsaru u potpunosti je zaživio tijekom 19. stoljeća, kada je sagrađeno ponajviše kuća između stare jezgre grada i obale Jadranskog mora. Prema navodima iz srednjovjekovnih dokumenata, prostor oko luke Vrsara nazivan je Fabian, a u razdoblju od 12. do 17. stoljeća zaljevom su dominirale solane Porečke biskupije. Uz obalu između grada Funtane i Limskog kanala proteže se antičko-rimska arheološka zona, gdje su na nekoliko mjesta pronađeni tragovi rimskih seoskih vila, tzv. villa rustica, kao i iskopine rimskih kasnoantičkih privatnih i javnih zgrada. Na ostatke rimske arhitekture u luci Vrsar u prvoj polovici 16. stoljeća upozorio je talijanski geograf Coppo u svom djelu ''Del sitto dell Istria'' (O položaju Istre, Venecija 1540.). O razvalinama u luci Pietro Coppo kaže: ''Na većem dijelu obale... su tragovi antičkih zgrada, što dokazuje da je ovdje nekad bio velik broj kuća''. Početkom 20. stoljeća o luci je pisao i češki arheolog Anton Gnirs (1875. – 1933.), navodeći da su mnoge rimske starine nakon spuštanja obale poplavljene.