Kažun je tradicionalno istarsko suhozidno sklonište za ratare i pastire koje je bilo građeno u predjelima gdje se je za dobivanje plodnog tla teren morao krčiti od kamena. Kažun je europska narodna arhitektura koju pretežno nalazimo po Mediteranu.

Po hrvatskoj obali su iste ili slične građevine nazvane bunje, čemeri, poljarice, kućice, vrtujci, komarde i trimi. ’’Zlatno doba’’ kažuna na ovom prostoru je 18. i 19. stoljeće kada se zbog povećanja broja stanovnika, povećava potreba za novim maslinicima, vinogradima, poljima i ovčarstvom. Karakteristike ove arhitekture bez arhitekta su uporaba jednog jedinog materijala za čitav objekat, malo graditeljskih elemenata, kamena kupola koja se slaganjem kamena razlikuje od klasične kupole pa se stoga naziva lažna kupola, te brzina i ekonomičnost gradnje.

Kažun je danas identitet Vodnjana, ponos ljudi i tema nepresušnih inspiracija. Moderni čovjek je shvatio da se čuvanjem i obnovom kažuna, ne čuva samo tradicija, nego i čovjek sam. Nedaleko Svete Foške nalaze se dvije zanimljive lokacije gdje nalazimo pomalo neobičnu situaciju gdje se na jednom mjestu nalaze tri kažuna, većih dimenzija nego što je to uobičajeno za kažune, a nešto dalje i lokacija s predivna dva kažuna.