Puž bačvaš

Velika kućica bačvasto-loptastog oblika s relativno tankim stjenkama čini ovog puža vrlo krhkim. Pripada obitelji bačvaša, Tonidae, a latinska imena Tonna galea i Dolium galea dodijelio mu je Linné (1758). Puževa kućica ima 5 djelomično spiralnih rebrastih zavoja s laganim koncentričnim izbočinama, a zadnji je navoj izvanredno velik. Otvor je također velik i nema poklopac. Najvećom dužinom može dosegnuti 30 cm, a težiti do 1,5 kg. Puž bačvaš je blijede sivožućkaste boje, s otvorom u nijansama smeđe. No, iako znatno rjeđi, poneki su primjerci smeđe boje i s vanjske strane.

Rasprostranjen je po cijelom Jadranu, no na sjevernom je dijelu vrlo rijedak. Živi nedaleko od obale, između 10 m i 150 m dubine, a zadržava se na muljevitim i pjeskovito-muljevitim dnima.

Mjesta na kojima se puž bačvaš naseljava su pozicije bogato nastanjene drugim pridnenim organizmima jer se, zbog svoje prirode grabežljivca, zadržava u biotopu svoga plijena. Hrani se ostalim puževima i školjkama, ježincima, trpovima i raznim drugim sitnim morskim životinjicama. Puž bačvaš buši ljušture drugih puževa i školjaka pomoću kiselkaste izlučevine žlijezda slinovnica i na taj način siše njihov mekani sadržaj. Noću odlazi u potragu za plijenom pužeći po dnu, dok danju miruje  zakopavajući se u mulj. Mrijesti se od kolovoza do listopada.

Ostali narodni nazivi:
Bačvara, tafa, bačvaš i velika bačvara

Strani nazivi:
Helmet ton, Giant Tun (engleski), Caracol tonel (španjolski), Tonne canneleé (francuski),  Tafa femmene, Doglio, Elmo (talijanski), Grosse Frasschnecke (njemački), Bouron (grčki)