U gastronomiji Istre palenta ima statusni simbol koji se vezuje za mlijeko, vino, povrće, ribu i meso. Najkvalitetnije i najsloženije morsko jelo, brodet, jede se s palentom. Najbolji gulaši od divljači jedu se s palentom...

Bijeli toč (umak) spravljen od kobasica, komada rebara i pancete najbolje se, rečeno jezikom somelijera, sljubljuje s palentom. U tom pogledu pšenične tjestenine nemaju moć i snagu kojom bi joj konkurirale.

Primjerice, blagi kokošji žgvacet, tipični istarski složenac, ne može se jesti s palentom, legendarni fuži rijetko se jedu s tamnim šugom (umakom) od zeca. Za to je idealna moćna palenta.

Jedini je njezin ‘nedostatak’ dugo, teško i uporno miješanje u trajanju od 45 minuta do sat vremena. Što je kukuruzno brašno bolje, deblje mljeveno, iziskuje duže miješanje. To mučno i dugotrajno miješanje postalo je anegdota koja kaže da se palenta miješa s lijeva na desno, inače donosi nesreću. U Istri tako ne postoji fraza ‘u smjeru kazaljke na satu’ pa i kartaši dijele karte ‘kako se miša palenta’.

Palenta se poslužuje na dva klasična načina. Reže se špagom na fete, do 2 cm debele kriške, ili se vadi žlicom. U prvoj je varijanti pripreme palenta nešto tvrđa.

U Poreču se slavi i časti palenta na dan gradskog zaštitnika/patrona Sv. Maura, 21. studenog.