Neobičan gomolj, neugledna oblika i intenzivnog mirisa - to je tartuf! Ova rijetka i skupocjena gljiva koja raste u plodnom istarskom tlu prava je kulinarska poslastica. Istarski bijeli tartuf jedan je od najcjenjenijih u svijetu.

Tartuf su otkrili stari Rimljani i to prije 18. stoljeća. U vrijeme pet stoljeća duge vladavine Venecije, Motovunska je šuma nosila naziv Šuma sv. Marka, a u njoj je tek pojedincima bio dopušten lov na tartufe. Smjenom vladara i dolaskom Austro-Ugarske, tartuf je stizao samo do jednog odredišta - bečkog dvora. Ipak, do danas se održao kao gastronomska delicija, samo što mu još uvijek nije definirano mjesto za stolom: je li hrana ili tek začin?!

Kulinari se slažu samo u jednom - tartuf je vrhunac gastronomije. Čudan je to, tajnovit i pod zemljom skriven gomolj. Nema nadzemne biljke i čovjek ga može naći tek uz pomoć posebno dresiranih pasa.

Istra, naš srcoliki poluotok, ima dvije vrste zemlje: intenzivno tamnocrvenu u priobalju i sivu, masnu, glinastu u središnjem dijelu. Tartuf raste baš u toj sivoj zemlji, a epicentar mu je u vlažnoj Motovunskoj šumi kojom protječe rijeka Mirna. Tartufarska zona proteže se na sjeveroistok do grada Buzeta i Lupoglava te seže jugoistočno uz rječicu Rašu na Labinštini i južno do Pazinštine.

Ovaj čudni krumpir, najčuveniji afrodizijak, intenzivno je neugodnog mirisa, no kad se naviknete na njega ostajete mu vječni poklonik. Postanete ovisnik o njemu kao i o svakom drugom grijehu.