Kuhinja, grad, pozornica...
Igor Dražić nekronološki niže fotografije snimljene tijekom četrdesetak godina, ostavljajući bezvremenski trag samoga sebe. Baš kao što duga ostavlja trag za kišom, obezglavljena statua za izgubljenom glavom, kamen sjećanja za čitavim narodom, čin za čovjekom, fotografija za trenutkom. Izložbenim uopćavanjem važnosti trenutka kuhinje, grada i pozornice, dokumentarizam ovdje sam sebe zadirkuje, ostavljajući pogled gledatelja u pretpostavci...
