Izložba Viktora Popovića
Prostor napuštene ljekarne u staroj jezgri Vodnjana – danas prostor za suvremenu umjetnost Apoteka – inicijalna je koordinata umjetničke intervencije Viktora Popovića. Važno je naglasiti fizičku specifikaciju mjesta iako se umjetnik njome u radu ponajmanje bavi i zapravo ga više zanima zorna konstrukcija vlastitog doživljaja prostora nadopunjenog komplementarnim istraživanjem njegova iščezlog sadržaja. Sam po sebi, taj prostor nosi fizički testament svoje negdašnje funkcije, zanimljiv bijeli apotekarski mobilijar, ispražnjen od sadržaja. Naime, u ostakljenim dijelovima ormara, kao i njegovim zatvorenim ladicama, više se ne nalaze karakteristične keramičke ili staklene apotekarske stojnice, mjerni ili kakvi drugi uređaji, specijalističke knjige i ostalo. Ipak, njih se prostor nesumnjivo sjeća. Čini se da je upravo fokus na takvo fantomsko prisuće važna komponenta umjetnikovog vodnjanskog rada.
Pitanje arhiva i osobnog čitanja njegova sadržaja odavna je već dio metodologije umjetničkog istraživanja Viktora Popovića, pri čemu umjetnik propituje pojavu i značenje nekog povijesnog mjesta ili dokumenta u zbilji suvremenog trenutka i interesa. Popović pristupa arhivu kao aktivnoj materiji, okidaču propitivanja različitih problematika, što bi ovdje u vrlo širokom smislu bio koncept zdravlja i higijene u moderno doba. Ovo novo specifično istraživanje ljekarničke povijesti – i manjak inventara vodnjanske stare apoteke – umjetnika je dovelo u Povijesni i pomorski muzej Istre u Puli gdje u stalnom muzejskom postavu zatiče cjelokupni inventar apoteke Carsko-kraljevske Mornaričke bolnice (namještaj, stojnice, knjige i ostalo), zaštićen i muzealiziran još od početka 1990-ih godina.
Od cijelog inventara on odabire dvadeset najzanimljivijih apotekarskih stojnica, fotografira ih te tehnikom sitotiska otiskuje na crne grafičke listove. Već u nekoliko posljednjih svojih izložbenih nastupa, Viktor pokazuje specifikum svoga grafičkog eksperimenta. Naime, on kao pigment rabi materijal koji nosi neposrednu referencu na prostor ili motiv koji obrađuje. Dosad je to uglavnom bila prašina prikupljena na mjestima izlaganja iz koje bi, potom, ekstrahirao pigment koji upotrebljava kod otiska. Sada je to prah djelatnih tvari koje se koriste u proizvodnji lijekova, a koje čine temeljnu „boju“ za prikaz apotekarskih posuda u kojima su nekoć stajale izolirane biljne supstance označene preciznim naslovima i podacima o obradi.
Nadalje, kroz niz vlastitih fotografskih snimaka u lightboxovima Viktor interpretira višeslojnost prostora same apoteke. Na njima dominiraju fragmenti umjetnikova pogleda, mjestimice usložnjeni višekratnim refleksijama. Poradi usredotočenosti na prazninu i vremensku patinu, umjetnik stari apotekarski prostor zagrće ozračjem metafizičnosti te nam svojom minuciozno dorađenom estetikom pripovijeda o onome što je onkraj osjetilnog iskustva. Taj je dojam podjednako prisutan, kako u jasnim siluetama fotografija u svjetlosnim kutijama, tako i u prozračnoj teksturi grafičkih otisaka fantomskoga apotekarskog posuđa. (Dalibor Prančević)
O autoru
Viktor Popović je umjetnik koji živi i radi u Splitu. U svojim instalacijama i objektima često koristi pronađene predmete, arhivsku građu i sirove industrijske materijale pritom istražujući odnos umjetničkog djela i publike, te povijesnog i fizičkog konteksta izložbenog prostora. U recentnim radovima istražuje modernističko nasljeđe Hrvatske iz socijalističkog razdoblja, te se fokusira na rekontekstualizaciju arhitekture iz 1960-ih i 1970-ih godina. Popović je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i izlagao je u mnogim galerijama, muzejima kao i u alternativnim izložbenim prostorima u Europi i SAD-u. Dobitnik je više uglednih stipendija i nagrada a njegovi radovi nalaze se u kolekcijama značajnijih javnih institucija u Hrvatskoj, uključujući Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galeriju umjetnina u Splitu i Galeriju umjetnina u Zadru. Osim vlastite umjetničke prakse, Popović predaje kolegije slikarstva i crtanja na Slikarskom odsjeku Umjetničke akademije u Splitu, gdje je 2018. godine promaknut u trajno zvanje redovitog profesora.
Izložba je realizirana uz veliku ppmoć Povijesnog i pomorskog muzeja Istre te podršku Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklade Kultura nova, Grada Vodnjana, Istarska županija, Turističke zajednice Vodnjan i Vina Medea.
