Izložba Mladena Stilinovića: Bol
Otvorenje: 07. rujna 2024. u 20 sati
U hrvatskom standardnom jeziku razlikuju se imenica bol muškog roda i ona ženskog roda. Kad u muškom označava osjet tjelesne patnje i trpljenja, a u ženskom osjećaj duhovne patnje i trpljenja. Iako je prošlo više od 10 godina i dalje se sjećam trenutka kad nas je profesorica morfologije učila ovoj distinkciji te svog instinktivnog čuđenja. Tada, još plaha i mlada, moje preispitivanje autoriteta bilo je tiho, no ta je informacija obilježila začetak osobnog odnosa i razumijevanja ideološke podloge jezika. Par godina kasnije, upoznajem Stileta u njegovoj posljednjoj godini života kako stoički podnaša bol (m.r.), a uronjavanjem u njegov rad, biblioteku i prostor, upoznajem i njegovo iskustvo boli (ž.r.).
Iako prisutna i u Mladenovim najranijim radovima (njegovoj poeziji i eksperimentalnom filmu), on temu boli eksplicitno otvara 1970-ih radom Igra Bol. Na svako od 6 polja bijele kockice rukom ispisuje bol te poziva na sedmominutnu igru s vlastitim strpljenjem i pomirenosti s neizbježnim i jednakim ishodom svakog bacanja kockice. Nastavlja u umjetničkim knjižicama u kojima ispisuje dane u tjednu na stranice ili brojeve koje izjednačava s boli, a taj postupak kruni ''redakcijom'' Oksfordskog rječnika engleskog jezika (Dictionary - Pain, 2003) u kojem na 523 stranica značenje svake riječi prekriva bjelinom te stvara odsustvo kako bi ju zamijenio riječju - pain. Jer kao što Stile i sam kaže -
ponavljanjem ne vježbaš samo ponavljati, već i zaboraviti.
Razmišljajući o boli, on je svoje intimno iskustvo boli, tišine, odsustva i samoće vidio u bijeloj boji. Početkom devedesetih, noseći se s posebnim iskustvom zanijemjele boli i nemoći, producira seriju bijelih radova u kojima svakodnevne objekte prekriva bijelom bojom, bojom zidova koja stvari čini nevidljivima unatoč njihovoj prisutnosti. Prostor obljepljuje praznim papirima i stvara odsustvo informacija. Bavi se nulama kojima dodaje i oduzima nule. Ništa multiplicira i dijeli kako bi se opet svelo na svoju esenciju - nematerijalnost. tišinu. bol. A polazište boli? Temeljni je konflikt ideološki. Jezični. Početak iskustva - kokoš ili jaje, papir ili novac, sve počinje s jezikom. Pojam bol si naučio s jezikom, kaže L. Wittgenstein, no ona nije u jeziku. Jezik boli. 4 Isključivost postojanja unutar ograničenog sustava stvara elementaran osjećaj bezizlaznosti i bespomoćnosti. Stile kamen omotava u papir s ispisanim stihom Mandeljštamove pjesme u preplitanju težine i lakoće. Pjesnikovo lakše je kamen podići nego ime ti izgovoriti pomalo podsjeća na onu jezičnu razdiobu te pita koja je nemoć teža - ona koja nam ne omogućava slobodu duha i misli ili ona koja nam sužava slobodu kretanja?
Branka Stipančić u vodnjanskoj Apoteci kurira malenu “biblioteku” Mladenovih boli. Na police smješta njegove knjige: Janje moje malo, Oduzimanje nula, I have no time. Iznad polica smješta Stiletove foto serije i knjige, njegov reprezentativan Artist at work i Odnos noga kruh. U ladice u kojima su se nekad skladištili lijekovi pohranjuje fragmente Stiletovih misli i ideja te citate koje je volio, s namjerom da iz njih gotovo čujemo njegov glas. U prvoj nas prostoriji suočava s nemoći na svakom kutku, ona je jasno pred nama, no i skrivena u malim, nepravilnim zakutcima. Publika postaje sudionik, ako se na to, naravno, odvaži, jer tko zna što se može otkriti kad se upusti u otvaranje ladica boli? Proces je i dodatno egzaltiran ogledalima koja nude mogućnost dodatnog obračunavanja sa sobom u tom istraživanju. Dubljim ulaskom u prostor, dobivamo maleni trenutak za predah do posljednje prostorije, gdje smo obračunati i okruženi surovosti boli. Iako se pronalazimo u sličnom procesu čitanja, kao što je to slučaj s knjižicom I have no time, ovdje nam Dictionary - Pain ostavlja dodatan prostor za intimno iskustvo i promišljanje vlastitog odnosa s boli.
Branka izložbom Mladen Stilinović - Bol poetično povezuje prostore boli. Prostor bivše apoteke, iako snažno obilježen konceptom boli, predstavlja i maleno utočište od nje. Trudi se ponuditi rješenja. Sličan postupak možemo vidjeti i u Stiletovom radu, bogatom sjecištu filozofske misli, poetskog nasljeđa i njegovog intimnog iskustva koje sve te segmente povezuje i oblikuje. Razumjevši suštinu ljudskog iskustva i njezine nemoći, on se boli ne suprotstavlja agresivno, previše svjestan apsurda takve borbe, već prihvaća bezizlaznost ljudskog iskustva te se posvećuje njezinoj antitezi koja nije ugoda, užitak ili lakoća. Antiteza boli je sloboda, ideal ljudskog duha lišen hladne i željezne sustavnosti gramatike, nazivlja i definicija. Vrijednosti i tržišta. Svrhovitosti.
Tekst: Sabina Softić
Kustosica: Branka Stipančić
Mladen Stilinović (rođen u Beogradu 1947. – preminuo u Puli 2016.). Od 1969. do 1977. radio je s eksperimentalnim filmom. Bio je član Grupe šestorice umjetnika u Zagrebu (1975. – 1979.). Vodio je Galeriju PM u Zagrebu (1982. – 1991.). Njegovi radovi uključuju kolaže, fotografije, umjetničke knjige, slike, instalacije, akcije, filmove i video.
Samostalne izložbe:Galerija Nova (Zagreb, 1976.), Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2003.), Galerija ŠKUC (Ljubljana, 2005.), Kunstverein (Graz, 2006.), Platform Garanti (Istanbul, 2007.), Vanabbe Museum (Eindhoven, 2008.), Centar za suvremenu umjetnost (Glasgow, 2008.), Galerija u Taxis Palaisu (Innsbruck, 2008.), Index Gallery (Stockholm, 2009.), VOX (Montreal, 2010.), E-flux (New York, 2010.), Muzej moderne umjetnosti (Varšava, 2010.), Sing!, Muzej Ludwig (Budimpešta, 2011.), Zero for Conduct, Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb, 2012. – 2013.), 1 + 2 =, MuAC (Mexico City, 2015.), On Work, Academia Moderna (Zagreb, 2018.), Smiles, Galerie Martin Janda (Beč, 2019.), Primer 1, 2, 3, Galerie Frank Elbaz (Pariz, 2019.), Mladen Stilinović: Ako nemaju kruha, neka jedu kolače, Hunt Kastner (Prag, 2020.), Mladen Stilinović: Portret umjetnika kao mladića „Filmovi, fotografije i kolaži“ 1973. – 1978. (Bratislava, 2021.), Word Images: Mangelos – Mladen Stilinović, 1MIRA Madrid (Madrid, 2021.), Mladen Stilinović: Crveno – Rozo: Refleksija o boji, Galerija Nova (Zagreb, 2022.), Mladen Stilinović: Jer sam mogao, Galerija Prozori (Zagreb, 2022.), Nezamjenjivi čovjek – Uvjeti kreativnosti u doba AI, Louisiana Museum of Modern Art (Kopenhagen, 2024.), itd.
Grupne izložbe: Biennale de Paris (1977.), Works and Words, De Appel (Amsterdam, 1979.), Sydney Biennale (1992./93.), After the Wall, Moderna Museet (Stockholm, 1999.), Aspekte / Positionen, Muzej moderne umjetnosti SLW (Beč, 1999.), In den Schluchten des Balkan, Kunsthalle Fridericianum (Kassel, 2003.), 50. Bijenale u Veneciji (2003.), Sydney Biennale (2006.), Documenta 12, Kassel (2007.), Istanbul Biennale (2009.), Promises of the Past, Centre Pompidou (Pariz, 2010.), Ostalgia, New Museum of Contemporary Art (New York, 2011.), Carnegie International, Pittsburgh (2013.), Personal Cuts, Carré d’Art Muséee d’Art Contemporain, Nîmes (2014.), 57. Bijenale u Veneciji (2017.), My Sweet Little Lamb (Everything We See Could Also Be Otherwise), The Showroom (London, 2017.), Left Performance Histories, nGbK (Berlin, 2018.), Hello World - Revisions of a Collection: Sites of Sustainability - Pavilions, Manifestos and Crypts, Hamburger Bahnhof (Berlin, 2018.), ... of bread, wine, cars, security and peace, Kunsthalle (Beč, 2020.), Amuse-bouche. The Taste of Art, Museum Tinguely (Basel, 2020.), After the Wall, MoMA (New York, 2020.), Enjoy, MUMOK (Beč, 2021.), How Sleep the Brave, Nest Gallery (Den Haag, 2022.), From Scratch (New York, 2022.), I am only the housekeeper, but I don't know..., Plečnikova hiša (Ljubljana, 2022.), The Act of Seeing that Unfolds, Colección Susana y Ricardo Steinbruch, Museo Reina Sofia (Madrid, 2022.), The Irreplaceable Human – Conditions of Creativity in the Age of AI, Louisiana Museum of Modern Art (Kopenhagen, 2024.), itd.
Podrška: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova, Grad Vodnjan, Istarska županija, TZ Vodnjan, Medea vina.
