Prekrasna lokacija za snorkeling u Novigradu nalazi se na početku gradskog lukobrana, poznatijeg po domaćem nazivu Diga, i proteže se do oznake za plić, motke zelene boje preko puta. Tijekom povijesti lukobran je nudio živahnu vedutu na vrlo prometnu novigradsku luku. Na obližnjem Carinskom molu osim batana, batela i velikih trabakula, pristajao je i parobrod koji je prometovao na liniji Trst-Pula čak dvaput dnevno tijekom prve polovine 20. stoljeća.  

Lukobran sa svojim svjetionikom ima posebno značenje za sve generacije Novigrađana, određeno nepisanim pravilom. Naime, sa svjetionika je zabranjeno skakanje, no lokalno stanovništvo pomno prati je li tko skočio - jer to je dokaz da je konačno odrastao te i od tog će ga ljeta svi gledati drugačije. No, to vrijedi samo za Novigrađane!

Istraživanje ove snorkeling lokacije možete započeti podno zidina gradskog parka. Spustite se stepenicama na popločanu šetnicu uz more i siđite na malo žalo s oblucima i stijenjem na početku lukobrana. Gledajući prema otvorenome moru primijetit ćete zeleni znak za plićinu čiji je vrh poput strelice. Udaljen je otprilike stotinjak metara, a dno je vrlo plitko, od 1 do 2 metra. Na putu prema pliću primijetit ćete izbrazdano kameno dno obraslo raznim smeđim algama koje tvore male šumarke idealne za skrivanje sitnih ribica, pužića i rakova. Ove su smeđe alge znak čistog mora i njišu se s morskim strujama.  

Uvijek držite za smjer znak plića. U jednom trenutku stići ćete do stepenice gdje greben s 2 metra prelazi na dubinu od 4 metra i ugledat ćete dva velika betonska bloka - jedan od sadašnjeg znaka za plić i jednog prevrnutog. Odmah pored primijetit ćete stari znak za plićinu koji sada leži na dnu. Nastradao je jedne noći kad se ribarica na autopilotu vračala u lučicu. Njegov vrh leži nešto dalje, a vrlo je uočljiv jer nalikuje metalnom, rešetkastom globusu. Obavezno zakoračite na prevrnuti blok čiji je najplići dio plići od 1 metra. S njega možete vidjeti jedan od ljepših pogleda na srednjovjekovne novigradske zidine, Park Novigradske biskupije i Svetog Pelagija na vrhu zvonika. Oko ovih blokova uvijek vrvi ribama. Tu se skrivaju baraji, crneji i prolaze jata cipli.

Daljnje istraživanje lokacije ide u smjeru lukobrana. Kad se odmaknete tek koji metar od srušenog betonskog bloka u smjeru lukobrana primijetit ćete još jedan stari znak za plićinu, no njega je vrijeme dotuklo, a more srušilo. Na kraju ovog znaka nalazi se njegov vršak u obliku strelice. S njegove desne strane, nekoliko metara dalje, nalazi se prethodno spomenuti rešetkasti globus.

Nastavite plivati u smjeru polegnutog znaka i preći ćete greben u obliku zidića. Nakon njega nalazi se još jedan greben koji skriva mali prozorčić  kroz koji možete pogledati na drugu stranu. Plivajući dalje u smjeru lukobrana naići ćete na slične manje grebene u obliku kvačica. Na desnoj strani primijetit ćete velike kamene gromade iza kojih se nalaze prolazi s pješčanim dnom.

Sasvim blizu lukobrana dno je pješčano uz tu i tamo koju veliku stijenu. Dubina dna je od 4 do 5 metara. Ovdje žive morski konjići žućkaste boje, a mogu biti i prošarani bijelim prugama. Nije ih lako prepoznati jer imaju sposobnost mimikrije. Nalikuju bojom okolišu te ih je često vrlo teško uočiti. Zavojitim repićima drže se za svoje stanište. Za razliku od većine drugih životinja mužjak je taj koji „rađa“ mladunce. Ženka stvara jajašca koja zatim preda mužjaku. On oplođena jajašca čuva u svojoj trbušnoj vrećici. U mnogim vrstama morskih konjića parovi slijede određeni obrazac ponašanja pa se za vrijeme mužjakove trudnoće sastaju svako jutro i izvode oblik ritualnog plesa koji traje desetak minuta.

Plivajući uz lukobran vratite se prema početnom žalu. Dubina se smanjuje na 2 metra i ubrzo na 1 metar. U plićaku ćete zasigurno naići na brancine koji su vrlo radoznali i prići će vrlo blizu. Prepoznat ćete ih po izduženom tijelu srebrnkaste boje s krupnijom glavom i snažnim repom.  

Napomena: Budite oprezni Oznaka za plić je krajnja točka ove snorkeling lokacije - nemojte se udaljavati od nje prema otvorenom moru jer je u blizini lukobrana vrlo prometno.  

Zanimljivosti Ponekad je vidljivost pod morem slabija, osobito kad je niska voda. Tada se obližnja rijeka Mirna prelijeva u more i zamuti vodu. No, upravo ta mutna voda odiše sjećanjima na davna vremena kad je Novigrad bio otok (do 18. stoljeća), a imao je i svoj izvor vode. On je bio važna stanica na vodenom putu uzduž zapadne obale Istre upravo poradi rijeke Mirne. Novigradski podvodni grebeni bili su poznati u kasnoj antici kao vrlo opasni i s posebnom ih se pažnjom zaobilazilo na plovnom putu prema njezinom ušću.

Imajte na umu da je u doba Mletačke republike dolina Mirne bila poznata po šumi hrasta lužnjaka, vrlo cijenjenom drvu u brodogradnji i građevinarstvu. U arhivskim vrelima Novigrad se spominje i kao ukrcajna stanica za trupce jer se svo drvo iz doline Mirne otpremalo brodovima u Veneciju kroz pet stoljeća vladavine Serenissime u ovim krajevima.