Bio jednom jedan div...
Providur Barbaianka, šjor Zvane i kapetan Motovunske šume svakog su ljeta vapnom označavali cerove za potrebe Mletačke Republike. Jašući na magarcu, Providur je ugledao lijepi cer koji će ga tijekom zimskih mjeseci grijati u Kopru. Dok je označavao odabrano drvo, nečije snažne ruke bacile su magarca u krošnju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je div-kmet Jože mrko gledajući Providura. Šjor Zvane uspio je smiriti diva koji je potom podigao uplašenog Providura te ga ponio u grad čije su ulice vrvjele naoružanim pučanstvom koje više nije željelo hraniti Jožu. Nakon podužeg vijećanja, odlučeno je da Jože mora za Uskrs otići u Kopar te da su ga do tada građani dužni hraniti. Došao je Uskrs. Budući da je Jože bio zadovoljan svojim životom, Motovunjani su ponovno morali odlučiti što će s njim.
Proto i nekolicina građana željeli su da vrijedni Jože ostane, dok su ostali smatrali da treba napustiti Motovun-Montona. Jože je ponajprije otišao u Kopar odakle je s Providurom zaplovio prema Mletačkoj Republici. Budući da su plovili na jedra te da je u jednom trenutku vjetar utihnuo, veslači su izvukli vesla. Jože, ne znajući što su vesla, pitao se tko to maše motkama. Utrobom broda prolamali su se zvuci bičeva i psovki te zveket lanaca, da bi potom uslijedila pjesma galiota.
Začuđeni div podigao je poklopac na palubi. Iz otvora je izvirila velika glava galiota Ilije koji je Joži ispričao sve o životu na galiji, rekavši mu da i njega čeka ista sudbina. Uslijed oluje i nošena valovima, galija se sve više primicala obali. U neposrednoj blizini obale Jože je skočio u more. Tog jutra ponovno je izašao na istarsko kopno diljem kojeg je pozivao divove-kmetove da mu se pridruže. Divovi su uskoro nastanili brdo između Pazina i Motovuna-Montona gdje su ponajprije živjeli psoglavci. I dok su građani smatrali da ih treba ponovno privoliti na obradu zemlje, plemići i gradski poglavari, nakon vijećanja što učiniti s kmetovima, odlučiše da ih treba ubiti.
Građani i vojska predvođena dvojicom vitezova krenuli su prema Psoglavčevu brdu. Vitezovi i vojnici krenuli su na divove koji su se odbranili uz pomoć cerova. Nakon neuspjelog napada, odlučili su razgovarati s divovima koji nisu prihvatili postavljene im uvjete, a i željeli su biti slobodni.
Divovi, nagrađeni dukatima, prstenjem i lancima, vratiše se u gradove. Pohlepni građani i plemići zahtijevali su svoj dio zlata, tvrdeći da je ono nekada pripadalo njihovim pradjedovima, što ih je ponovno zavadilo s divovima. Budući da ga nisu mogli osvojiti, građani su noću bezuspješno prekopavali Psoglavćevo brdo u potrazi za zlatom. Nakon što je jedne noći uhvatio nekolicinu građana na Psoglavćevu brdu, Jože im je rekao da će im dati zlato, ali da ga moraju zaslužiti. Građani su pristali pomoći Joži da bi dobili zlato. Žetva je bila bogata, a sav urod morali su nositi divovima u grad. Nakon što su obavili posao, građani se vratiše u svoje gradove, a na Štriginoj glavi ostao je samo Kamerlengo Ciretta koji se uskoro sprijateljio s divovima.
Tijekom jedne svađe divovi su htjeli ubiti Jožu. On je potom zapalio grad i pobjegao Ciretti koji ga je sakrio i zaštitio. Nakon razgovora, divovi su uskoro izabrali Kamerlenga Cirettu za svog poglavara. Novi poglavar podijelio je pravedno zemlju među divovima koji su se zakleli na Knjigu ugovora da će poštivati tuđe vlasništvo. Ponajprije su svi bili zadovoljni što posjeduju komadić zemlje. Ali, kad su je počeli obrađivati i uočavati razlike u veličini, ponovno je započela svađa. Budući da više nije bio njihov poglavar, Civetta im nije htio pomoći.
Svađe među divovima su nastavljene. Jednom prilikom divovi-kmetovi Marko i Liberat htjeli su obrađivati svoju zemlju, ali im Jože nije dopustio. Marka je istukao, a Liberata ubio motikom. Divovi pozvaše Ciretta da ih savjetuje što da učine. Mudri građanin odluči prestrašiti divove rekavši im da moraju zakopati Liberata te se preseliti jer će u protivnom biti kažnjeni. Divovi se odlučiše vratiti svojim gospodarima, a Ciretta povede Jožu u Motovun-Montona koji mu je putem pobjegao.
