Istražite Rašu

Sveta Marina

Slikovito priobalno mjesto, smješteno na istočnoj obali Istre. Mali poluotok s maslinicima i crkvom Sv. Marine, zatvara pitomi zaljev u čijem dnu se nalazi naselje i plodna udolina.

Najstariji tragovi naseljavanja Sv. Marine imamo u bližoj okolici gdje je zabilježeno nekoliko gradinskih naselja i kamenih gromača datiranih u brončano doba. Pogodan strateški položaj, ugodna klima i plodna zemlja, pogodovali su naseljavanju rimskih obitelji u 1. i 2. st. Jedan rimski objekt nalazio se na krajnjem južnom dijelu poluotoka, na mjestu gdje se danas nalazi crkva Sv. Marine. Na tom mjestu izgrađena je villa rustica, čiji su ostaci bili vidljivi početkom 20. st. U blizini vile na nepoznatom mjestu nalazila se i manja nekropola (groblje), čiji su ostaci otkriveni početkom 20. st. O kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom razdoblju svjedoči nam par ulomaka kasnoantičkog stakla nađenih u okolici crkve Sv. Marine i ulomak prozorske tranzene (kamene rešetke) koja je bila građevinski dio starije crkve. Crkva Sv. Marine nadograđuje se u 12./13. st., a u njenom okolišu nalazilo se srednjovjekovno groblje. Postojanje crkve govori i o postojanju srednjovjekovnog naselja, čiji tragovi još uvijek nisu ubicirani. U okolici crkve, prema lokalnoj tradiciji, nalazio se nekada ženski samostan.

Iz mletačkog razdoblja u Marini nemamo nikakvih tragova. Pretpostavlja se da je tada mjesto bilo naseljeno, da se u zaljevu nalazilo manje pristanište. Svoj procvat Marina doživljava početkom 19. st., kada se cijela Labinština zahvaljujući rudarenju intenzivnije razvija. U Marini se tada grade veće i modernije kuće, pokrivene crijepom, a stanovništvo se sve više okreće trgovini i pomorstvu. Početkom 20. st. mjesto ima trgovinu, oštariju i manji odjel financijske policije za borbu protiv šverca na moru. Od 1905. do 1919. u Marini djeluje škola na hrvatskom jeziku, koju je otvorila družba Sv. Ćirila i Metoda.

Nakon rata započinje odumiranje mjesta, dio stanovništva odlazi iz tadašnje Jugoslavije ili se seli u veće gradove, zatvara se škola, jedrenjaci su nacionalizirani. Novi procvat Marina doživljava početkom 80ih, kada se mjesto sve više okreće turizmu. 1981. otvoren je autokamp Marina s kapacitetom od 400 ljudi, danas kapaciteta 750. Danas je Marina u potpunosti okrenuta turizmu, osim spomenutog autokampa, stanovništvo se bavi iznajmljivanjem privatnog smještaja, ugostiteljstvo, a u autokampu se nalazi ronilački centar.

Drenje, Ravni

Naselja Drenje i Ravni, mala turistička mjesta, smješteni podno istočnih padina sela Skitače i vrhova Oštri i Goli. Nekada mala ribarska i pomorska naselja sa škrtim zaleđem, danas izrasla u prave turističke centre. Sredinom 80ih godina u naselju Ravni gradi se apartmansko naselje, te se uređuje dio obale uz naselje. Izgradnja apartmana bio je ujedno i poticaj daljem turističkom razvoju Ravni i Drenja. 

Danas su Ravni omiljena turistička destinacija wind surfera i ronioca.

U naselju Drenje nalazi se barokna crkva Sv. Nikole uz koju je smješteno groblje. Analizom gradnje i crkvenog namještaja objekt pripada baroku. Na pročelju je preslica sa zvonom. Zidani oltar s retablom i drvenim kipom Sv. Nikole. Crkva je obnovljena 1996. godine.

Crna Punta

Rt i svjetionik smješteni podno sela Skitača. Svjetionik je izgrađen 1873. g., odašiljao je stalno bijelo svjetlo VI. Reda dometa 11 milja. Svjetionik se sastoji od izdvojene kule sa svjetlom i zgrade koja uključuje prizemlje i prvi kat ukupne površine 160 m². 

U sklopu svjetionika nalazi se skladište i motornica. U zgradi nema električne energije, dok se vodom opskrbljuje iz vlastite cisterne. Izgradnjom svjetionika označen je i osiguran pomorski put prema Rijeci i ostalim kvarnerskim lukama. 

Okolica Crne punte bogata je šumama koje su se za vrijeme mletačke uprave eksploatirale. Za te potrebe posebno je bilo izgrađeno manje pristanište u blizini svjetionika. Svjetionik je automatiziran, a 80ih godina povučena je svjetioničarska posada.

Koromačno

Naselje u jugoistočnom dijelu istarskog poluotoka, u istoimenoj uvali, smješteno između šumovitog poluotoka Ubas na zapadu i rta Koromačno na istoku. 

Naselje Koromačno nastalo je za potrebe tvornice cementa koja se koristi tupinom sa obližnjeg brda Gradac, smještenom iznad uvale Vošćica. Tvornica cementa izgrađena je 1925. g. U centru naselja nalazila se crkva Sv. Josipa, danas izvan funkcije.

U blizini Koromačna smješteni su jedni od najvažnijih arheoloških i povijesnih lokaliteta općine Raša. U uvali Koromačno krajem 80ih godina otkriveni su podvodni nalazi amfora datiranih u 4./5. st. 

Na brdu Gradac (475 m n/v.) nalazilo se gradinsko naselje datirano od ranog brončanog doba do željeznog doba, ali je uništena zbog iskorištavanja tupine u kamenolomu. Na istom brdu nalazila se srednjovjekovna kula Turan, kojom je gospodarila obitelj Battiala. 

Sjeverno od gradine je crkva Sv. Ivana Glavosijeka datirana u 13./14. st., s ostatcima zidnih slika iz 14. st. Crkva je romaničkog stila, s upisanom polukružnom apsidom, imala je trijem i preslicu na pročelju, koji su 1993. prilikom obnove crkve uklonjeni.

Tunarica, Ubac

Trget

Ribarsko naselje u Raškom zaljevu. Ime je dobilo po trgetarenju (prijevozu osoba i tereta s jedne strane kanala na drugi, latinski: traiectum). 

U trgetu se nalaze ruševine romaničke crkve Sv. Jurja s izbočenom apsidom. Povijesni izvori spominju postojanje srednjovjekovnog kaštela u Trgetu (Castello Di San Ggiorgio). Naselje je oživjelo krajem 19. st., kad je u blizini izgrađena luka za utovar ugljena. U zaleđu Trgeta otkriveni su mnogobrojni antički ostaci.