Mornarički kasino danas poznat kao Dom hrvatskih branitelja, izgrađen je već 1872. godine za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a bio je arhitektonski dragulj Pule. Sagrađen je prema projektu arhitekta Friedricha Adama iz Münchena te ubrzo postaje mondeno okupljalište tadašnje pulske elite kojeg su posjetili skladatelj opera Franz Lehar, car Franjo Josip I., Karlo I. Austrijski ili njemački car Wilhelm II. Zabavne večeri, ali i stručna predavanja, učinili su Mornarički kasino pretijesnim te se on 1910. godine ruši.

Nova zgrada, još glamuroznija od prethodne, podignuta je već 1913. godine prema projektu bečkog arhitekta Ludwiga Baumanna, na 15 000 metara. U zgradi se nalazi takozvani Zimski vrt, prekrasni glavni hodnik koji je vodi prema dvoranama za održavanje koncerata i balova, terasi, vrtu i okolnom parku. Zimski vrt bio je ukrašen s dvostrukim kaneliranim dorskim stupovima prislonjenim na stakleni strop, dok je glavna dvorana imala pozornicu i trostrani balkon.

Glavno je pročelje prekrasno arhitektonski raščlanjeno, trokatna građevina ima jasno izdvojeno prizemlje koje je naglašeno rustikalno obrađenim kamenom, dok su preostala dva kata jednostavne, glatke površine. Prva dva kata imaju polukružne prozore, a na zadnjem su pravokutnog oblika. Središnji dio pročelja istaknut je istakom te u prizemlju natkrivenim ulazom s dva pravokutna i dva okrugla stupa, koji prvom katu služi kao balkon, a od balkona do krova protežu sv dva polustupa. Osim središnjeg naglašeni su i bočni dijelovi, blagim istakom ali i drukčije grupiranim otvorima prvi kat ima bifore s polukružnim završecima, a drugi kat pravokutne trifore.

Nakon Prvog svjetskog rata postaje sjedište talijanske uprave, potom Dom JNA, kada je služio i kao reprizno kino, a danas kao Dom hrvatskih branitelja je mjesto gdje se nalazi mornarička biblioteka, kavana i restoran, a svakog prosinca je i dom sajma Sa(n)jam knjige u Istri.