Stara jezgra Labina poznata je po srednjevjekovnim palačama koje su se počele graditi s usponom Mletačke Republike, a jedna od najčuvenijih je gotičko-renesansna palača Scampicchio iz 15. stoljeća koja je pripadala uglednoj istoimenoj plemićkoj obitelji. Palača je sagrađena pored župne crkve, a na fasadi se i danas može vidjeti obiteljski grb koji u središnjem polju ima ptičje krilo i nogu. 

Doniravši 1582. godine dio svoje zemlje crkvi, za proširenje župne crkve, papa Urban VIII. dozvoljava obitelji Scampicchio da palaču spoje sa crkvom, odnosno omogućeno im je da sagrade svoj vlastiti prolaz. Prolaz je još i danas vidljiv i jedan je od najfotografiranijih motiva grada Labina.

Obitelj Scampicchio podrijetlom je bila iz Rijeke, a nedugo nakon doseljenja u Labin povjereno joj je čuvanje gradskog arhiva koji je bio pohranjen u njihovoj palači u Starom gradu. Antonio Scampicchio bio je gradonačelnik Labina i zastupnik u Istarskom saboru, a bavio se i geologijom i arheologijom te je u palači utemeljio prvu muzejsku zbirku u Istri, sakupivši zbirku geoloških rijetkosti istarskog kraja. Obitelj je kroz povijest iznjedrila niz intelektualaca i labinskih gradonačelnika, dok se 1920-ih nije iselila u Italiju, a obiteljski se arhiv prebacio u onaj Državni u Rijeci.