Unutar grada u neposrednoj blizini glavne ulice i nekadašnje Flavijevske ceste koja je vodila do Foruma, nalazi se Katedrala uznesenja Blažene Djevice Marije, sagrađena na mjestu gdje su se tijekom 4. stoljeća sastajali proganjani kršćani.

Tijekom vremena crkva je nadograđivana, da bi u 5. stoljeću poprimila izgled današnje Katedrale, odnosno izdužene pačetvorinaste građevine odvojene s po dva reda stupova. Oltarni prostor nalazio se na sjevernoj strani, a bio je ograđen polukružnim podijem i klupom za svećenike. Ispred, iza i oko oltara sačuvani su ulomci podnog mozaika iz 5., odnosno 6. stoljeća s memorijalnim natpisima vjernika koji su i financirali njegovu izradu.
    
Najstariji sačuvani ostaci crkvenih zidina s početka 6. stoljeća danas su vidljivi jedino s vanjske strane te na dijelu stražnjeg zida Katedrale. Nakon požara 1242. godine, Katedrala je u više navrata obnavljana i nadograđivana. Gornji prozori središnjeg broda izrađeni u ranokršćanskom, dok su oni na bočnim brodovima karakteristični za gotički stil. Ispred Katedrale nalazila se i krstionica križnog tlorisa iz 5. stoljeća koja je srušena 1885. godine. Početkom 16. stoljeća crkva je dobila novo, kasnorenesansno pročelje te u drugoj polovici 17. stoljeća zvonik, izgrađen od kamenih blokova iz Amfiteatra.

Istočno od Katedrale, na mjestu gdje se danas nalazi park, do 1657. godine bila je crkva Sv. Tome, zaštitnika grada, sagrađena u 5. stoljeću, a upravo pojava dvostrukih crkvenih zdanja na jednom mjestu, nije rijetkost u istarskoj sakralnoj baštini (Nezakcij, Poreč). Crkva Sv. Tome srušena je u Srednjem vijeku, a budući da nije obnavljana, posljednji površinski ostaci bili su vidljivi davne 1812. godine.