Crkva Sv. Nikole nalazi se na mjesnom groblju oko kilometar daleko od župne crkve u pravcu sjeverozapada. Već sam smještaj prastare crkvice u krajoliku, okružene kamenim zidom i u društvu čempresa, sa širokim pogledom na prostranu dolinu Mirne ne može nas ostaviti ravnodušnima. Sagrađena je u XIV stoljeću, a u XV stoljeću je produžena u prednjem dijelu. Obje faze gradnje obilježava po jedan kameni grb plemićke obitelji Barbo sa uzdignutim lavom i dijagonalnom gredom. Ta je razgranata plemićka obitelj imala brojne posjede u Istri i dala je više crkvenih dostojanstvenika, kapetana, i jednog Papu - Paolo II (1446.). Nije stoga čudo da su za oslikavanje unutrašnjosti male seoske crkve na svom posjedu mogli angažirati vrhunske slikare svog vremena. Iz nekoliko su sačuvanih polja stručnjaci procijenili da se vjerojatno radi o dvojici talijanskih slikara, koji su djelovali pod utjecajem Giotta. Sačuvane freske prikazuju Maiestas domini (Krista na prijestolju), te prizore iz legendi o svetom Nikoli: Rođenje sveca, Sv. Nikola obara Artemidino drvo i Zlatnu legendu. Ta legenda opisuje dobročinstvo sveca koji je jednom siromašnom plemiću tri noći kroz prozor ubacivao po vrećicu zlatnika, kako bi mogao svojim kćerima osigurati dostojan miraz. Nepoznati je glagoljaš uparao u oslikanu žbuku grafit slijedećeg sadržaja: Daj meni niki so(l)din, Miko, tako ti Boga!