Brijunsko otočje smješteno je na južnom djelu zapadne obale Istre, broji sveukupno 14 otoka i otočića, čineći ih najrazvedenijom i najvećom skupinom otoka istarskog područja. Brijuni zajedno s okolnim morem i podmorjem proglašeni su Nacionalnim parkom 1983. godine, zbog svoje iznimne vrijednosti.
Najveći je Veliki Brijun, a njegove kao i obale ostalih otoka uglavnom su niske i kamenite, ali lako pristupačne. Geološki i geomorfološki Brijuni su nastavak zapadne Istre pa ne čudi činjenica da su do prije deset tisuća godina bili sastavni dio istarskog kopna.

Brijuni obiluju ostacima dinosaura koji su ondje boravili prije otprilike 160 milijuna godina, a mogu se vidjeti na četiri lokaliteta na Velikom Brijunu. Brijunski dinosauri smješteni su u doba krede, posljednjeg razdoblja prije njihovog izumiranja, a više od 200 otisaka zadivljujućih gmazova moguće je vidjeti u krednom parku. Ostaci su otkriveni još 1925. godine, no detaljnija istraživanja izvršena su tek devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se otkrilo da otisci pripadaju dvonožnim mesojedima Theropodima i agresivnim i brzim mesojedima iz skupine Coelurosaria.

Životinjski svijet na otocima obogaćen je mnogobrojnim unesenim vrstama pa stoga pored autohtonih kao što su zečevi ili razne vrste ptica moguće je vidjeti egzotične i manje egzotične životinje koje su se izvrsno aklimatizirale, poput jelena lopatara, lama, zebri ili slona. Uz faunu, flora ima neizbježnu ulogu. Mediteranska klima, s mnogo sunca i topline te s dosta vlage u zraku, omogućila je bujnu vegetaciju autohtonih biljaka kao što su crnika, planika i mirta, a nadopunjuju je razne vrste borova, sekvoja, eukaliptusa i jela koje nisu karakteristične za Brijunsko otočje. Među brijunskom florom najpoznatija je Stara maslina, jedna od najstarijih na Mediteranu. Nakon 1600 godina koliko je stara, daje plodove iz kojih se potom dobiva maslinovo ulje.