Put Istarskog razvoda nalazi se pokraj mjesta Karojba u unutrašnjosti Istre, a riječ je o uređenoj tematskoj stazi. Staza započinje kod Gospe Lurdske, sagrađene 1898. godine, i vodi putem kojim su u srednjem vijeku prolazili ondašnji predstavnici vlasti i lokalno stanovništvo, utvrđujući međe. Put Istarskog razvoda prolazi i ukazuje upravo na njih koje su danas vidljive. O međama i Istarskom razvodu moguće je pročitati na postavljenim interpretacijskim panoima na četiri jezika.

Istarski razvod je hrvatskoglagoljski spomenik, sastavljen najvjerojatnije između 1275 i 1325. godine. On opisuje i uređuje međe između pojedinih istarskih seoskih općina i njihovih gospodara Oglejskog odnosno Akvilejskog patrijarha i Goričkih grofova. Iznimno važan pravni dokument pisan je hrvatskim pismom i glagoljskim jezikom, a svjedoči nam o 21 danu koliko je trajalo utvrđivanje spornih međa između predstavnika vlasti i lokalnog stanovništva. Svaka je seoska općina ili komuna imala svog predstavnika, župana, a u razvodu je zapisano da je posjećeno čak 44 općine, dok je zapisnik vođen na tri jezika, njemačkom, latinskom i hrvatskom. Za određivanje mjesta razgraničenja koristili su se lako vidljivi znakovi poput lokvi, izvora, stabala ili putova. Zanimljiva je činjenica da su se u povorci nalazili starci koji su poznavali međe, ali i djeca koji su od njih to isto trebali naučiti. 

Jedan od izvora spomenut u Istarskom razvodu je i Valigaštar na kojemu se nekada napajala stoka, a danas je suho kameno grlo. Drugi izvor koji se spominje, a koji je označavao razgraničenje između Motovunske i Trviške općine je izvor Badavac. Nažalost mir postignut Istarskim razvodom nije dugo potrajao.