Monkodonja je brončanodobno naselje smješteno na uzvisini okruženoj plodnom ravnicom koja seže sve do mora, pet kilometara istočno od Rovinja. Naselje je bilo okruženo trostrukim zidinama izgrađenim u tehnici suhozida. Otkriveno i istraživano 50-ih godina prošlog stoljeća, od 1997. godine najopsežnije je istraživanje brončanodobnog naselja u ovom dijelu Europe.

Naselje je smješteno na platou, oblika je nepravilne elipse i opasano je trima koncentričnim bedemima. Zidine su izgrađene tehnikom suhozida, a široke su više od tri metra i visoke iznad deset metara. Kamen za zidine vađen je s uzvisine pa su na taj način dobili koristan prostor. Do sada su razotkrivene tehnike i načini gradnje, pročitan je urbani raster naselja, a iz toga i socijalna slika stanovnika. Pretpostavlja se da je na tri razine naselja živjelo oko tisuću ljudi, a na samom vrhu, u gotovo pravilnom pravokutniku, bile su kuće najvišeg sloja zajednice, dok su u nižim dijelovima bili obrtnički prostori. Utvrđene su značajne razlike u veličini i načinu gradnje kuća, a razlikovale su se položajem, veličinom i načinom gradnje, no svaka je imala ognjište, a jedna od druge bile su odijeljene prolazima ili ulicama.

Za ulomke keramičkih lonaca istraživači tvrde da su iz lokalnih radionica, jer su pronađeni tragovi obrta, ali posuđe su stanovnici nabavljali iz udaljenijih krajeva Sredozemlja. Gradina je bila nastanjena od 18. do 12. stoljeća prije Krista.