Picugi su skup od tri brežuljka na kojima su gradinska naselja, a smješteni su nekoliko kilometara jugoistočno od Poreča. Svaki brežuljak uz naselje ima i pripadajuću nekropolu, sa željeznodobnim žarama.

Čini se, osim što su gradinska naselja bila zaštićena s po tri koncentrična bedema, da je  postojao i četvrti bedem, koji je povezivao sve Picuge u jednu cjelinu. Prema slučajnim nalazima vjeruje se da su gradine bile nastanjene od kasnoga srednjeg neolitika pa sve do rimskoga razdoblja.

Picugi su prije svega značajni zbog željeznodobnih žarnih nekropola, gdje je samo u istraživanjima na kraju 19. stoljeća pronađeno više od 500 ukopa. Nekropole su samo djelomično istražene i to na južnom podnožju Picuga I. i II., dok se u podnožju Picugi III. spominju pojedinačni nalazi. U grobovima je pronađeno mnoštvo predmeta, od tipičnih keramičkih žara trbušastih oblika, urešenih geometrijskim motivima do vrijednih vaza venetskoga, daunijskog i etruščanskoga podrijetla. Osim toga brončane posude, situle i kotlići, kacige, ručke lepeza i različiti oblici nakita, također su bili dio inventara nekropola. Zahvaljujući pronađenim predmetima datiraju se u razdoblje od 9. do 2., odnosno 1. stoljeća prije Krista.

Nalazi se danas čuvaju u Trstu, Civici Musei di Storia ed Arte, Zavičajnom muzeju Poreštine u Poreču i Arheološkome muzeju Istre u Puli.