Nakon osnivanja Arsenala u Puli, 1856. godine, započinje razdoblje brze i brojne izgradnje novih građevina koje su uglavnom za svoje potrebe iskorištavali djelatnici austrougarske ratne flote - od Vojne bolnice i Mornaričkog groblja, brojnih vojarni Hidrografskog instituta, časničkog kluba, javnih, vojnih i civilnih službi do stambenih zgrada za časnike, činovnike, radnike i niže službenike.

Godine 1903. započela je s radom i nova Tržnica u to vrijeme vrlo popularna zbog modernih građevinskih materijala - željeza i stakla – od kojih je bila izgrađena i koji su joj tijekom 20. stoljeća priskrbili najčešću prezentiranost na razglednicama grada Pule. Cijeli zidni plašt sačinjen je od konstruktivnih željeznih nosača i staklenih površina, a budući da su prostori u prizemlju i na katu prije svega funkcionalni, Tržnica i danas ima istu namjenu. Ona je središe jutarnjeg gradskog života, a ukoliko želite osjetiti dio mediteranskog ugođaja ili oslušnuti gradsku vrevu, sjednite na terasu, posjetite ribarnicu ili zavirite u ponudu štandova s voćem i povrćem.

Za austrijsku arhitekturu u Puli karakteristične su i brojne vile te stambene zgrade viših časnika i činovnika izgrađene u južnom predgrađu Sv. Polikarpa. Zgrade s jednim ili dva stana i ukrašene zelenilom nalaze se u mirnim ulicama, a brojni arhitektonski detalji i skulpture, obilježja bečke secesije, daju im tipična srednjoeuropska obilježja - primjerice Vila Hortyeva, Vila Wolf i mnoge druge.