Riječ je o najisturenijem otočiću malog arhipelaga od 13 otoka ispred Rovinja-Rovigno. Radi se o goloj hridi dužine 70 m i 50 m širine.
Svjetionik su izgradile tadašnje austrougarske vlasti 1853. godine.

Osmerokutna kamena kula svjetionika, s koje se pruža prekrasan pogled, visoka je 23 m, a u samoj zgradi nalaze se dva apartmana. Na svjetioniku je stalna svjetioničarska posada. Na otoku se nalazi mali pristan i dizalica za manje brodice.

PLAŽE I PODMORJE
Ravne stijene otočića Sv. Ivana idealne su za sunčanje. Plivačima se preporučuje oprez, a udaljavanje daleko od otočića nije preporučljivo zbog promjenjivih morskih struja i dobrih dupina koje nije dopušteno uznemirivati. Na otočiću se na suprotnim dijelovima nalaze i 2 manje plaže s plitkim morem.

Dubina mora oko Sv. Ivana kreće se od 10 do 40-tak metara dubine, a ono je bogato vegetacijom i brojnim ribljim vrstama. Stoga su podvodni i sportski ribolov posebno atraktivni na ovome otočiću. Podmorje je vrlo atraktivno za ronjenje zbog ostataka potopljenih brodova.

ZANIMLJIVOSTI
Legenda kaže da je jedan mletački dužd po lošem vremenu plovio u smjeru Rovinja-Rovigno. Njegova je posada uočila opasne hridi Svetoga Ivana i promijenila rutu plovidbe. Dužd se zavjetovao Svetom Ivanu kako će mu, doplovi li živ do Rovinja-Rovigno, u znak zahvalnosti na istoimenom otočiću sljedećih dana zapaliti svijeću visoku kao toranj katedrale.

Stigavši živ i zdrav u Rovinj-Rovigno, dužd se pokajao zbog obećanja razmišljajući o sve manjoj i manjoj svijeći. Konačno, kako mu se žurilo natrag u Veneciju ni malu svijeću nije zapalio na Svetom Ivanu. Nekoliko mjeseci kasnije na istom ga je području zatekla iznenadna oluja. More je njegov brod bacilo na hridi Svetog Ivana, a čitava je posada nestala je u olujnom moru.